Odlazak koji ostaje

Sjećam se tog dana kao da je juče-njegove riječi su lebdjele u zraku, pokušavala sam ih uhvatiti, zadržati, kao da bih time mogla spriječiti ono što je bilo neizbježno. Otišao je. Tišina u sobi postala je preteška, gotovo opipljiva. Njegove stvari još uvijek stoje na istom mjestu, ali njega više nema.

Tuga dolazi punom snagom, poput vala koji ne pita jesmo li spremni. Ovo je težak, ali neizostavan korak u procesu prihvatanja gubitka.

Svako nosi bol na svoj način, no važno je dozvoliti sebi da osjeti, da tuguje i prođe kroz emocije koje nadolaze.

Iako gubitak ostavlja prazninu, on nas podsjeća na snagu ljubavi, na trenutke koje smo dijelili i na onu nevidljivu, ali nepokolebljivu snagu u nama—onu koja nas vodi naprijed.